Privilegija je relativna korist koju grupa uživa kao rezultat diskriminacije ili ugnjetavanja drugih grupa. Kada razmišljamo o rasizmu i diskriminaciji, često zamišljamo činove namjerne podlosti ili mjerljivog ugnjetavanja grupe u nepovoljnom položaju – uvredljive riječi, neukusne šale, namjerno isključenje s posla ili škole, djela nasilja, itd. – ali isto tako lako može imati oblik privilegija koje se daju pripadnicima grupe u prednosti. Za razliku od drugih oblika diskriminacije, ove prednosti mogu ostati neupitne, pa čak i neprimijećene iz različitih razloga:
Prednosti privilegija su, za one koji ih uživaju, uobičajeni uslovi svakodnevnog života i vjerovatno će se smatrati „normalnim“, a ne rezultatom neravnoteže moći.
Kritika privilegija zahtijeva da sagledamo vlastitu situaciju. Prepoznavanje da imamo koristi od privilegija čini nas odgovornim za to. Prihvatiti da imamo koristi od privilegija znači prihvatiti da naši uspjesi nisu 100 posto proizvod našeg napornog rada, već mogu biti dijelom posljedica prednosti koje smo dobili, a koje su drugima uskraćene. Isto tako, prepoznavanje privilegija zahtijeva visok nivo samosvijesti jer gotovo svi imamo koristi od neke vrste privilegija, bilo da je to bijelac, muškarac, heteroseksualac, radno sposoban i tako dalje. To mogu biti vrlo neugodne spoznaje za hvatanje u koštac.
Budući da se privilegije uzimaju zdravo za gotovo, mnogi pojedinci koji inače podržavaju jednaka prava mogu se osjećati napadnutima kada se suoče s raspravama o privilegijama. Da bi poštedjeli osjećaje ili sačuvali obraz, ljudi često poriču da ta privilegija postoji.
Privilegija je sistemska – ugrađena je u tkivo našeg društva. Umjesto da budu očigledna prava, privilegije često poprimaju oblik mogućnosti koje nisu dostupne onima koji nisu članovi privilegovane grupe. Kao rezultat toga, koristi od privilegija mogu izgledati male, ali njihovo propuštanje može uzrokovati ozbiljne neuspjehe i značajno suziti nečije vidike.
Ćutanje i poricanje su primarni načini na koje se privilegija ne kontroliše u našem društvu. U svom, sada poznatom eseju iz 1988., Peggy McIntosh upoređuje privilegiju s “nevidljivim paketom nezarađene imovine na koju mogu računati da ću unovčiti svaki dan, ali na koju sam trebala ostati nesvjesna”. U sljedećem odjeljku primijenili smo McIntoshovu listu prednosti privilegija, da budete medijski potrošač. Takođe smo proširili djelokrug njene originalne kritike da se uopšteno odnosi na pripadnike bilo koje privilegije.
Izvor: https://mediasmarts.ca/diversity-media/privilege-media/privilege-media-overview
