Kako izbjeći poprimanje predrasuda iz medija

Vijesti, zabavni programi i društvene mreže utiču na naše ponašanje prema različitim grupama ljudi. Kako možemo ograničiti ove negativne uticaje?

2005 godine, uragan Katrina je pogodio SAD, uzimajući više hiljada života i ostavljajući desetine hiljada bez domova. Bilo je užasno, ali su ovu prirodnu katastrofu mediji pretvorili u način za rasna obračunavanja, objavljujući fotografije Afro-Amerikanaca iz siromašnijih područja implicirajući da se novonastala situacija koristi za krađe. Ovo je rezultiralo nepravednim tretmanom ove populacije u pogođenim područjima, u toj mjeri da im često nije bio dozvoljen pristup utočištima. S druge strane, pomoć bijelcima nije nedostajala, što ukazuje na uticaj rasnih stereotipa o Afro-Amerikancima.Mediji koji prenose aktuelna dešavanja nijesu jedini problem. Nedavna studija, koja je pratila 345 najgledanijih američkih programa u periodu od 20 godina, pokazala je da izloženost hiperseksualne rep muzike negativno utiče na razvoj i održavanje rasnih stereotipa prema mladim crnkinjama, izazivajući manji stepen empatije za socijalne okolnosti u kojima se one nalaze, naročito za trudnoću. Afro-Amerikanci nijesu jedina populacija koja se susreće sa sličnim negativnim stereotipima u medijima – istraživanja pokazuju da se Latinoamerikanci često prikazuju kao skloni kriminalnim radnjama, dok se ljudi sa Bliskog istoka nerijetko predstavljaju kao teroristi. Mediji su uvijek kroz istoriju imali tendenciju da manjine i marginalizovane grupe prikazuju u negativnom svijetlu, podstičući time diskriminatorna ponašanja i netrpeljivost. Iako je to problem samo po sebi, postaje još dublje kada shvatimo da su mediji ponekad jedini način na koji dolazimo u kontakt sa marginalizovanim grupama, pogotobo u koliko živimo u relativno homogenim zajednicama.

Međutim, postoje određeni koraci koje možemo preduzeti da umanjimo negativan uticaj koji mediji imaju na našu percepciju marginalizovanih grupa, kao i da ojačamo pozitivne strane medijske reprezentacije manjina.

Studija sprovedena na Univerzitetu u Torontu ispitivala je koliko su učesnici često u kontaktu sa određenim marginalizovanim grupama (poput Latinoamerikanaca, ljudi starije životne dobi, LGBTIQ+ populacije) putem medija i u stvarnom životu. Rezultati istraživanja pokazali su da češća izloženost ovim grupama putem neutralnih medija podstiče veću trpeljivost, te da se kroz dinamiku nazvanu hipotezom parasocijalnog kontakta formiraju zdraviji stavovi po pitanju različitosti i olakšava mogućnost zdrave interakcije sa osobama koje ovim grupama pripadaju u stvarnom životu. Ovo ne važi samo za reprezentaciju marginalizovanih individua putem medija, već i za pozitivno prikazane interakcije između različitih grupa u medijskom sadržaju – ukoliko vidimo zdravu interakciju pripadnika naše zajednice sa pripadnicima marginalizovane populacije, veće su šanse da ćemo i sami biti spremniji na komunikaciju i kontakt sa istima. Dakle, mediji imaju moć da sopstvenim predstavama oblikuju spremnost javnosti da prihvati određenu različitost.

Ipak, nažalost, kao pojedinci nijesmo u mogućnosti da u potpunosti izbjegnemo negativne stereotipe o marginalizovanim grupama u medijima. Zbog toga, veoma je važno da se odbranimo od njihovog uticaja, kao i da zaštitimo svoju djecu od njih.

Prvi korak je prepoznavanje negativnih stereotipa u medijima i njihovo svjesno preispitivanje. Postoje dokazi da aktivno preispitivanje stereotipa i ponašanja koja oni podstiču ima veliki uticaj na formiranje eksplicitnih i implicitnih stereotipa, te da u krajnjem pozitivno utiče na način na koji reagujemo na grupu ljudi koja je predmet stereotipa. Pored toga, veoma je važno svojevoljno se izlagati različitim vrstama reprezentacije manjina; time spriječavamo da naše poimanje bude jednostrano i ograničeno pojedinačnim slučajevima i situacijama. Ovo nije neophodno činiti kroz direktne interakcije, koje su u mnogome ograničene našim geografskim lokalitetom i zajednicom u kojoj živimo, već je sasvim dovoljno konzumirati medijski sadržaj koji stavlja pod lupu ustaljene stereotipe vezane za manjinsku populaciju. Ova praksa, vremenom, utiče na naše poimanje različitosti u istoj mjeri kao direktna socijalna interakcija.

Iste strategije možemo koristiti i u komunikaciji sa djecom – djeci je neophodno na konkretnom primjeru ukazati na stereotipe, objasniti šta stereotipi zapravo jesu i zašto su štetni. Kada gledate TV, surfujete internetom ili čitate knjigu sa djetetom, potrudite se da istaknete stereotipe na koje nailazite (bilo da su oni pozitivni ili negativni), i ohrabrite dijete da obrati pažnju na karakteristike i socijalne dinamike različitih grupa u medijima, te da i samo svjesno konzumira medijski sadržaj koji ide protiv ustaljenih prikaza.

Iako će stereotipi uvijek biti prisutni u medijima, važno je da im se odupremo tako što ćemo prepoznati njihovo postojanje i problematiku. Štaviše, medije možemo koristiti kao odlično sredstvo da dođemo u kontakt sa marginalizovanim grupama i učimo i njihovim iskustvima i načinima života, time ih normalizujući. Praktikujući ova učenja, možemo umanjiti sopstvenu sklonost ka formiranju predrasuda, i gajiti kod sebe i svoje djece pozitivnije i otvorenije stavove o različitostima.

SHARE